Nevidljivost

INSPIRACIJA KNJIGOM RECITE TO JASNIJE I GLASNIJE prof.dr.sc. Saše Petra

Već vam je dosta vlastitoga straha, nelagode ili čudnog srama! Imate 50+ godina i još uvijek se sramite? Čega? Dosta vam je slušanja i gledanja samouvjerenih ljudi i njihovih probitaka jer „znaju izreći“, „znaju uvjeriti“, „znaju obrazložiti“, „znaju predložiti“. Dosta vam je skretanja s puta kako biste propustili osobu koja kroči prema vama, gleda kroz vas, ali kojoj se nehotice divite kako uživa u životu slobodno se krećući.

Već duže vrijeme razmišljate porazgovarati sa svojim šefom o povišici ili ste bacili oko na neko bolje radno mjesto jer smatrate da je to pravo i pravedno, da ste upravo stvoreni za to. Znate kako bi trebalo reći, sebe u mislima vidite kako ste neodoljivi, dobri u riječima, u obrazlaganju razloga za viši platni razred. A onda crv sumnje nagriza misao jer danas „nitko“ ne dobiva povišicu i „nitko“ ne bira posao po svojoj mjeri. Osim toga, ponosni ste intimno u sebi na sebe, svjesni ste svojih vrijednosti, potencijala, znanja, ali ne izlazi to iz vas. Smatrate da pravi šef treba prepoznati vaše mogućnosti, pročitati misli i adekvatno vas nagraditi. Čuvate ljubomorno svoj ponos i inat kao da ćete narušiti nekakav imidž o sebi. Vi zapravo i nemate imidž jer ste nevidljivi, neprepoznatljivi, toliko tihi da čak pazite na cipele koje ćete kupiti ne bi li se one slučajno čule dok koračate svijetom. Niti ne nosite nakit da ne bi skrenuli pozornost na sebe nekim detaljem.

Dosta vam je pričalica oko sebe. Čudite se kako se njima jezik nikada ne zaplete, a vi kada želite nešto poručiti okolnome svijetu – zamuckujete, bespotrebno ponavljate riječi, ubrzano dišete i govorite. Ako i izgovorite koju rečenicu koja sadrži subjekt i predikat, onda je točka s kojom završite toliko velika da nema šanse da se kroz taj bedem probije sljedeća misao.

Grizete se zbog sjećanja na situacije kada ste imali priliku progovoriti, a koju niste iskoristili. Sve su oči bile uprte prema vama, sva ta lica stapala su se u jednu grotesknu masu, zaustili ste nešto reći, a neki pametnjaković iz publike – makar se radilo o nekoliko kolega – kaže: „Glup/a si!“ I umjesto da odbrusite nešto oštro, snažno, moćno, ubojito ali iznimno inteligentno, snalažljivo i na mjestu, vi odlazite iz sobe (čak ne lupate vratima za sobom), odlazite u WC zaplakati. Ili stišćete vilice kao pravi muškarac smišljajući osvetu šakama ili nekim opasnim oružjem. Niste li se zapitali zašto ste došli u situaciju da vam netko kaže da ste glupi?

Razmišljate o svemu tome danima i mislite da i drugi razmišljaju o tome danima, o vama, o vašoj nemogućnosti pronalaženja pravog odgovora u pravom trenutku pravoj osobi. Ne shvaćate da ljudi uopće o vama ne razmišljaju, da su vas zaboravili isti tren kada ste se udaljili. Trpate u torbu sjećanja sve te trenutke, pribrajate, prebirete, ljubomorno čuvate svaku sekundu vašeg povlačenja, prepuštanja jačima, pametnijima, sposobnijima. A u drugoj torbi koja je nešto manja, nježnija, mekanija i lijepe boje skupljate vaše male pobjede. Kada prebirete po njima i analizirate ih, onda ponovno crv sumnje diže svoju zubatu glavu. To nisu vaše pobjede, to su pobjede Svemira, ravnoteže, pravde, Svevišnjeg jer valjda ima neki svevišnji zakon koji namiruje ravnotežu, štiti bespomoćne i slabe.

Može tako proći cijeli život da ste nezamjetljivi. Počne to odmalena. Dobro ste i mirno dijete možda upravo zato što roditelji imaju još neko dijete koje ih izluđuje. Ponosni ste na sebe što roditelj nema s vama brige nego zahtjeve upućuje tom drugom djetetu koje će dobiti i kaznu ako bude zatrebalo. Drago vam je što vi niste to dijete nego ovo drugo koje svi vole zato što je umiljato, šutljivo i nikad ne plače. A onda krećete u školu među divljake koji vas grizu i stroge nastavnike koji kažnjavaju ocjenama. Tu nastaje problem. Šutnja ne pomaže ni kod divljaka niti da dobijete bolju ocjenu od nastavnika. Zapravo niti ne znate izreći gradivo jer to niste ni kod kuće uvježbavali. Kod kuće je normalno da šutite pa kako da onda najednom počnete govoriti, bit će smiješno, možda će vam i roditelj dati neku kritiku, pa se zatvarate.

Provlačite se kroz školovanje nevidljivošću. Razrednik vas na obljetnicama mature ne prepoznaje. „Tko si ti?“ – pita. Odgovarate tko ste. „Ne sjećam te se!“ – kaže razrednik. Kako se osjećate u trenutku kada vam netko s kojim ste provodili izvjesno vrijeme kaže da vas se ne sjeća? A tog ste razrednika naročito zapamtili jer je to bila prva osoba koja vam je dala „peticu“ iz matematike. Matematika u vašem životu i u mislima gdje je uvijek sve vrvjelo od riječi a ne brojaka, bila je nešto po čemu su mjerili vašu inteligenciju. Po matematici ste znatno ispod prosjeka, glupi i nesposobni.

Počinjete pisati dnevnik od najranije mladosti. Morate izgovoriti te riječi koje vrve, izreći osjećaje, otpustiti strahove, razgovarati s tom oronulom bilježnicom. Dnevnik je put u još veće zatvaranje u svoj svijet. Ili pišete pjesme koje nitko ne čita.

Nekim čudom dogodi se da se na vašem životnom putu pojave mentori koji uopće nisu ni svjesni da su vam uzor i mentor. Oni su ljudi sa srcem, osjećajem, smislom za pravdu i ravnotežu. Prepoznaju u vama nešto posebno, nešto vrijedno, slabo a jako. Je li to neki potencijal u vama? Ugodna ste osoba i dobro se snalazite u društvu u dvoje. Znate slušati jer malo govorite. I mentor vam otvara neku mogućnost, uvodi vas u društvo onih koji rade nešto pametno. Oni koji rade nešto pametno obično se ne stignu baviti tričarijama. Oni iznose ideje, planiraju, smišljaju, uče, prenose znanje, govore. Vi počinjete rasti poput biljke u dobrim uvjetima.

Dolaze nova vremena u kojima se mjeri učinak posebnim tehnologijama. Dolaze vremena gdje morate iznaći način kako obrazložiti i predstaviti svoju ideju za koju ćete dobiti budžet, a time i dobro mjesto u projektu, rezultat i financijsku nagradu. Imate dvije opcije: vratiti se u nevidljivost, a to znači na slabo radno mjesto ili čekanje na „listi za čekanje“. Pogodite čega! Ili druga opcija: progovoriti.

Radi se o spašavanju vlastitog života. Morate izaći iz anonimnosti, uhvatiti priliku i dobro je držati. Dobro je držati učenjem, znanjem, vježbom, primjenom, treningom, radom, radom, radom… i dobrom pripremom za javni govor na kolegiju onih koji donose ključne odluke. Vaš se glas konačno čuje i vi se na njega počinjete privikavati. Hej, vi govorite! Govorite jer morate! Jer spašavate svoju egzistenciju.

Iza ovoga slijedi priča dalje, vama poznata.

I zato je važno iznova i iznova čitati knjige, pratiti ljude koji su vješti u komunikaciji, učiti od njih, pronaći mentora, vježbati, pa pobogu i platiti kakav tečaj govorništva.

Knjiga Recite to jasnije i glasnije autora profesora dr. znanosti Saše Petra koju sam pronašla u knjižnici, prisjetila me na teško vrijeme mojih sumnji i strahova, usamljenosti, nekomunikativnosti iako sam u cijeloj toj priči, a svi je imamo, osjećala da sam dobro prihvaćena gdje god bih se pojavila. Moj je strah bio bespotreban, ali postojao je u mojoj glavi i još uvijek postoji. Strah nam se čini uvijek veći nego što to doista jeste. Kažu da u životu svatko mora proći svoj razvojni put poput leptira. Sve ono što ne svladamo tijekom prvog razdoblja života, morat ćemo svladati tijekom ostatka života. Ili u nekom drugom životu. Ovdje smo da rastemo i napredujemo, da svijet učinimo boljim, da se pravilnom komunikacijom i brigom za druge otvorimo, povežemo i pomognemo jedni drugima.

Ako ne znamo što u ovom trenutku trebamo učiniti – učinimo ono čega se najviše plašimo. Na taj ćemo način umanjiti strah i upregnuti ga da nam služi.

Vjerujem da će ljudi poput Saše Petra i drugi pomoći da učinite pomak prema otvaranju vlastitih potencijala.

IZVOR: Rajna Banovac

Da li vam je ovaj tekst koristio?  Podelite ovu stranicu da i drugi imaju priliku naučiti.

 Lajkujte me i pratite na Facebook stranici

Zatražite prijateljstvo na mom Facebook profilu

Ukoliko imate neko pitanje za mene, a mislite da mogu da Vam pomognem E-MAIL

Edukujući sebe Vi ustvari edukujete druge. Učeći, Vi stičete određeno znanje,Vi to znanje prenosite na druge ljude.To je sama srž Mrežnog Marketinga,sve ostalo su tehnike koje se mogu naučiti.

Kako ja Vama mogu da pomognem ?

Ukoliko ste osoba koja nije zadovoljna svojim rezultatima do sada u Mrežnom Marketingu, osoba koja želi da uči kako se ovaj posao radi na pravi način ili osoba koja želi da postane deo mog tima, upišite se na moju E-mail listu

( preuzmite BESPLATNO knjigu MREŽNI MARKETING ILI KLASIČAN POSAO !? )

i počnite da radite na pravi način.

Ukoliko imate neko pitanje za mene, a mislite da mogu da Vam pomognem, slobodno me kontaktirsjte.

Hvala na poverenju.

Sa poštovanjem: Goran Panić

YouTube: https://goo.gl/q7QAe0

FB: https://www.facebook.com/GoranPanicValjevac

WEB SAJT: https://goranpanicvaljevac.wixsite.com/goranpanicvaljevac

E-mail: goranpanicvaljevac@gmail.com